tekst priremio: Ante Renić
Može li i Hrvatska biti dio svemirske industrije? Nekoliko uspješnih primjera daje nam jasan odgovor: može.
Svemirska industrija obuhvaća razvoj proizvoda i usluga za istraživanje i iskorištavanje svemira, a dijeli se na tri glavna segmenta: lansiranje, sateliti i ostale aktivnosti (astronomija, ljudski letovi, orbitalna proizvodnja itd.). Globalna vrijednost industrije doseže 630 milijardi dolara, uz projekciju rasta na 1,8 bilijuna dolara do 2035. godine. Sateliti pritom čine više od 70% te vrijednosti.
Razvoj i lansiranje raketa zahtijeva golema ulaganja, kompleksnu infrastrukturu i visoku razinu rizika – što trenutačno isključuje Hrvatsku iz tog segmenta. Astronomija je ograničena na znanstvene institucije koje ovise o državnom proračunu, a ljudski letovi nisu prisutni jer Hrvatska još nije imala astronauta. Orbitalna proizvodnja pak još nije značajno razvijena ni globalno.
Sateliti su zato najperspektivniji segment za Hrvatsku. Njihova važnost je neupitna – od poljoprivrede i navigacije, preko vremenske prognoze i financijskih transakcija, pa sve do istraživanja svemira. Zamislite svijet bez satelita – bez globalne navigacije, bez trenutnih međunarodnih komunikacija, bez ključnih podataka za prognoze i sigurnost. Cijeli naš način života oslanja se na podatke iz orbite.
U Hrvatskoj već djeluje nekoliko tvrtki koje ostvaruju zapažene rezultate:
- Amphinicy Technologies razvila je softver Blink, koji obrađuje satelitske podatke brže od NASA-inog, surađuje s Europskom svemirskom agencijom (ESA) i dobila je 1,3 milijuna eura iz EU fondova.
- Protostar Labs implementirao je vlastiti softver ProtoSDK na ESA-in satelit OPS-SAT i bavi se praćenjem svjetlosnog onečišćenja.
- Pulsar Laboratories razvija električne pogonske sustave za satelite – ključne za manevriranje i održavanje položaja u orbiti.
Sve tri tvrtke djeluju u nišama satelitskog softvera i hardvera, a izrasle su isključivo iz strasti i ustrajnosti pojedinaca.
U zadnjih 20 godina, hrvatske svemirske inicijative razvijale su se isključivo kroz privatnu inicijativu, budući da nacionalna strategija za razvoj svemirske industrije još uvijek ne postoji. No ipak, dva važna događaja označila su napredak:
- 2018. potpisan je Sporazum o suradnji s ESA-om, koji je hrvatskim organizacijama omogućio sudjelovanje na ESA-inim natječajima. Do danas je ugovoreno 20-ak projekata vrijednih po otprilike 100.000 eura.
- 2024. lansiran je prvi hrvatski satelit CroCube, CubeSat dimenzija 10x10x10 cm, razvijen od strane volontera, a financiran donacijama i crowdfunding kampanjom. Lansiran je raketom Falcon 9 iz Kalifornije, a osim tehničkog uspjeha, potaknuo je interes mladih i približio svemirsku tematiku široj javnosti.
Unatoč ovim pomacima, domaća svemirska industrija i dalje se suočava s ozbiljnim izazovima: gotovo nepostojeća institucionalna potpora, nedovoljna ulaganja u STEM obrazovanje, odljev stručnjaka i rigidna birokracija koče brži razvoj. Od ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, više od 20.000 visokoobrazovanih stručnjaka napustilo je zemlju – među njima i mnogi inženjeri koji bi mogli graditi svemirski sektor.
Pored toga, pristup investicijama je ograničen, a bez jasne strategije teško je ostvariti kontinuitet. Vladina potpora igra ključnu ulogu u svim zemljama s ambicijama u svemiru. Primjerice, Slovenija je 2019. osnovala nacionalnu svemirsku agenciju i aktivno povećava svoje sudjelovanje u ESA-inim projektima. Hrvatska još ne slijedi taj primjer.
Ipak, privatni sektor pokazuje da je napredak moguć. Svaka nova firma stvara prostor za dodatne stručnjake, a širenje ekosustava potiče nastanak novih poduzeća. Da bi se taj pozitivan ciklus nastavio, potrebne su jednostavnije regulacije i pristup financiranju – bez toga, sektor neće dostići puni potencijal. Pridruživanje eurozoni i rast BDP-a mogu olakšati privlačenje investicija, ali bez domaće infrastrukture i podrške – razvoj ostaje usporen.
Budućnost se ne predviđa – ona se gradi. A hrvatski svemirski vizionari već pokazuju da znaju kako.
Ante Renić je inženjer s višegodišnjim iskustvom, te alumni Međunarodnog Svemirskog Sveučilišta u Francuskoj. Kroz svoje aktivnosti imao je mnogo dodira sa svemirskom industrijom, a u slobodno vrijeme razvija softver za simulaciju slijetanja orbitalnih raketa, planinari i programira.
