Nije lako biti moderan roditelj, student, znanstvenik… No, ako se sagleda čovječanstvo u svojoj povijesnoj cijelosti, nikada nam nije „bilo lako“. Ratovi, bolesti, glad, siromaštvo, elementarne nepogode.
Kriza ima tendenciju cikličnog ponavljanja koje nikada neće prestati niti u potpunosti nestati.
Krize traju godinu-dvije, a razdoblje bez njih desetak i više godina. To je najčešće period prosperiteta i napretka jer su krize zamašnjaci inovativnog razmišljanja i pronalaska načina kako ih prebroditi.
Svako stoljeće nosilo je svoje breme. No svejedno smo pronašli dovoljno energije, znanja i volje da se dalje razvijamo, bilo u kvaliteti življenja, bilo u poslovnom ili u intelektualnom smislu. Razvoj čovječanstva temelji se upravo na njegovoj sposobnosti da razmišlja, unaprjeđuje, testira i inovira.
I vi, koji danas čitate ovaj tekst, čitate ga na svojim računalima, laptopima, tabletima, mobitelima jer čovječanstvo nije stalo na uzgoju životinja i slamnatim krovovima.
Možda zato što neki nisu prestali gledati u zvijezde i ulagati napore da ih jednog dana dohvate?
—
Logično je da smo umorni. Neregulirano radno vrijeme, pretrpan raspored, hrpe obaveza računa drže nas podalje od onoga što nas usrećuje i ispunjuje. Manjak vremena za privatni život, za najmilije, za hobije i druženja čini nas nesretnima, bolesnijima, ljutitima, negativnima. Izgubljeno „ja“, pandemija, rat, recesije, loše vijesti i prognoze vrše svakodnevni pritisak na naše psihofizičko stanje i zdravlje. Svjesno i nesvjesno upijamo negativu koja nas okružuje i skupljamo je u sebi kako bi je izbacili u krivo vrijeme, prema krivim ljudima i na krivim frontovima.
Logično je da pazimo na svaku kunu. Svjedočimo ekstremnom porastu cijena, poskupljuju režije, hrana, gorivo… Ulaganje u bilo što, doniranje bilo kome, ne dolazi u obzir. Pogotovo ne za neki tamo satelit. Od kojeg bi svi mogli profitirati.
Logično je da ne vjerujemo nikome. Medijima kruži bezbroj dezinformacija, lažnih priča, marketinških prijevara, na vrata nam zvone nepoznati „doktori“ i „savjetnici“, ugovori se pišu sve sitnijim fontovima, usmeni dogovori ne prolaze na sudu. Skeptični smo na ikakav izraz ljubaznosti i pomoći. Kako jedan tim može volontirati na izradi i slanju satelita, bez da ukrade lovu od donacija?
A mi ovo radimo od srca.
—
U 10 godina izgubili smo preko 400.000 mladih i radno sposobnih intelektualaca. Napustili su Hrvatsku u potrazi za boljim životom, boljim standardom i plaćom. Otišli su na druga ognjišta koja neće gasiti njihove iskre, već ih dodatno raspirivati.
Vratimo ih! Zadržimo ih!
—
Kažu da je pogled u svemir pogled u prošlost i pogled u budućnost.
Nešto stariji sjećat će se kako su sa svojom obiteljima gledali Armstronga dok izvodi svoj slavni korak u vječnost, oni mlađi možda (ne)će žaliti što nisu bili dio prvih svemirskih misija, no rado će nositi majice s NASA-inim logotipom i pogledati lansiranje Muskovih raketa, a oni što tek stasaju, već su astronauti, Vejderi, zaljubljenici u svemir i svemirsko. Pitajte bilo koje dijete voli li svemir. Vjerujte nam, svako će vam potvrdno odgovoriti. Čak vam i objasniti gdje se nalazi Oortov oblak.
Zašto onda ne poticati mlade da se razvijaju u domeni koja je budućnost čovječanstva i koju će graditi upravo oni?
—
Logično je da se bojimo za budućnost naših najmlađih. U kakav ih svijet donosimo i kakav im svijet ostavljamo? Kako će, kamo će? Puni smo strahova, a ne shvaćamo da je samo mala promjena u pozitivnom smjeru dovoljna da se stvari okrenu na bolje. Na primjer, ako slovo „j“ u „bojimo“, zamijenimo sa slovom „r“, strah odjednom postaje snaga, a mi borci za bolju budućnost.
Današnja mladež je negativna onoliko koliko je negativno okruženje u kojem odrasta.
CroCube to može promijeniti. Vi to možete promijeniti.
—
Zamislite Hrvatsku u kojoj predškolci rade svog prvog robota. Osnovnoškolci prate i obrađuju podatke prikupljane s hrvatskih satelita. Srednjoškolci su ih programirali, a studenti poslali u svemir.
Zamislite svoje dijete kako, sada odraslo, stoji rame uz rame Amerikancu ili Francuzu, dok s ponosom i vašom rukom na ramenu gleda početak još jedne uspješne svemirske misije koju je pomoglo realizirati. I nije godinama tražilo posao preko HZZ-a.
Zamislite radioamatera koji surađuje s ICT sektorom, telekomima i medijima na unaprjeđenju komunikacije između aktivnih satelita u orbiti, komunikacijskih uređaja i intelektualaca unutar branše.
Zamislite astronoma koji je astronom na punom radnom vremenu, potpuno posvećen svojoj ljubavi prema svemiru i znanosti.
Zamislite inženjera koji u Hrvatskoj proizvodi dijelove za svemirske rakete, rovere, nastambe.
Zamislite hrvatskog znanstvenika koji je došao do povijesnog otkrića o gama zračenju ili gravitacijskim valovima, zahvaljujući upravo satelitu kojeg su sastavili i lansirali hrvatski učenici.
Zamislite društvo koje je fokusirano na prosperitet i inovacije, koje nije politički motivirano, a radno demotivirano.
CroCube to može postići. Vi to možete postići.
—
Logično je da nismo svi inovatori i znanstvenici. Mnogi među nama „samo“ vole svemir. Proučavaju ga od malih nogu, imali su ili još imaju amaterske teleskope, pa se raduju novim Webbovim fotografijama, znaju prepoznati sazviježđa na ljetnom i zimskom nebu i kako zvuči Jupiter te zašto se Venera rotira retrogradno. Ako ste ikad sanjali da ćete dotaknuti svemir, budite dio hrvatske svemirske priče.CroCube će, kao prvi hrvatski satelit, otvoriti nove horizonte i mogućnosti, a u njegovoj realizaciji svi imamo svoju ulogu. Mala kockica za velike stvari – CroCube je naš Apollo i naš Armstrong. Zakoračimo zajedno u bolju budućnost Hrvatske „da ne idemo mali ispod zvijezda“ kako nas je još u 19. stoljeću upozorio A. B. Šimić.
